Introspekcija
Proljetni tračak
21.02.2019.
Htjela bih se ispružiti na zelenu travu, na mekanu zemlju.
Slušati tišinu, pokoji cvrkut, povjetarac.
Zavući se negdje duboko u sebe.
Upiti mlado sunce, dopustiti mu da prođe i obasja
tiha unutarnja prostranstva.
Da osvijetli duši put za kojim traga dok u mraku tapka.
Ipak, sve sigurnije i ritmičnije kreču se koraci unutarnjim stazama neutabanim.
Baš te staze vode u još neotkrivene svjetove što vode me do mene.
Vani sunce grije i dan je produžio svoj bitak.
Vrijedni vrtlari već su se uhvatili najdražeg vrtlarenja.
Dok se mimoilazim s njihovim svjetovima,
shvaćam da su to i moji svjetovi.
I da mi nedostaju.
Slušati tišinu, pokoji cvrkut, povjetarac.
Zavući se negdje duboko u sebe.
Upiti mlado sunce, dopustiti mu da prođe i obasja
tiha unutarnja prostranstva.
Da osvijetli duši put za kojim traga dok u mraku tapka.
Ipak, sve sigurnije i ritmičnije kreču se koraci unutarnjim stazama neutabanim.
Baš te staze vode u još neotkrivene svjetove što vode me do mene.
Vani sunce grije i dan je produžio svoj bitak.
Vrijedni vrtlari već su se uhvatili najdražeg vrtlarenja.
Dok se mimoilazim s njihovim svjetovima,
shvaćam da su to i moji svjetovi.
I da mi nedostaju.