Introspekcija
Majci, za rođendan
09.12.2022.
Svaki dan je rođendan, svaki dan je dar. Život je dar. Dar s neba, kako se staromodno kaže. A ja sve više volim staromodno.
Nismo mali, VELIKI smo. Nismo slabi, JAKI smo. Možemo SVE, a SVE počinje sa stavom i sa idejom. Misao prethodi djelu što slijedi.
To što nam skrivaju povijest, to što nam kradu pažnju te ju usmjeravaju u njima odgovarajućem smjeru, to što nas lome generacijama, oni koji su sebe postavili iznad drugih.. to ne znači da su nas slomili, to ne znači da ćemo se odreći ljudskosti i predati se.
Formula za život je jednostavna, toliko da je to predivno, a sve počinje od svakog pojedinca i sadržaja njegova uma. Um je kao spužva. Ne samo dječji um, nego svačiji.
Etimologija i značenje riječi iznimno su zanimljiva područja i zaista sam zahvalna što sam imala priliku studirati jezik, ući u morfologiju i fonetiku jednog jezika, a zatim primijeniti naučeno i na druge jezike. U engleskom jeziku se lijepo može razlučiti što znači riječ information, ona znači doslovno in formation. Dakle, informacija formira. Što? Stvarnost!
S druge strane, zahvalna sam što sam kao drugi predmet odabrala filozofiju, budući da su kolegiji poput metafizike otključali vrata percepcije te dopustili umu da proširi vidike i zađe u prostranstva, ona unutarnja, beskonačna. Te ukazali na mogućnosti, također beskonačne.
Fizika istražuje ono što je u pokretu, ono promjenjivo, a metafizika istražuje ono što je s one strane fizičkog, ono nepromjenjivo, suštinsko. O suštini nešto malo kasnije.
Nadalje, osobni interes za područje antropologije te mnogobrojna djela koja sam pročitala iz te predivne riznice odvela su me na mnoga daleka putovanja, vremenski i prostorno daleka. Na tim putovanjima uočila sam jedan obrazac koji prepoznajem i danas, u ovome „našemu“ svijetu. Obrazac po kojemu je tzv. bijeli čovjek postavio sebe iznad drugih te uz pomoć, iz današnje perspektive primitivnih alata, prevario, obezvrijedio i pokrao mnoge domorodačke narode, dakle druge ljude koje je postavio ispod sebe.. Povijest se ponavlja.
Današnji alati mnogo su sofisticiraniji, a njihovo djelovanje više ne zahtjeva okolne putove, prodiranje u druge svjetove, otuđenje prostora i kulture. Iako su ponegdje još uvijek stare i primitivne metode u uporabi, nove sofisticirane metode su u razvoju, a razvijaju se najkasnije od drugog svjetskog rata. Ispaljuju na nas svakodnevno i prekomjerno nevidljive hice, čija je putanja direktna, a meta je: UM.
Nije samo um na udaru, tijelo i um čine cjelinu. Um bez tijela i tijelo bez uma, oboje upućuje, na ovaj ili onaj način, na osakaćen život. Valja se pobrinuti za svoje tijelo i za svoj um. Jednako je bit-no čime hranimo naše tijelo i čime hranimo naš um. Njegujemo li se ili se razbolijevamo?
Tek zdrav čovjek može se povezati sa svojom biti i živjeti istinski i ispunjeno. Samo zdravo tijelo može biti djelotvorno, stvaralačko.. samo zdrav um može biti priseban, razborit, kritičan.
Promijeniti valja prehranu kako bi izoštrili naša tupa osjetila. Tijela su nam kontaminirana umjetnim okusima, bojilima, kemijama, otrovima. Stvoriti valja okolnosti u kojima smo u mogućnosti osluhnuti svoje tijelo i pružiti mu nutritivnu njegu koja mu je potrebna kako bi ono bilo zdravo i funkcionalno, neovisno o farmaceutima i njihovim plaćenim propovjednicima, liječnicima. Majka priroda je jedina prava liječnica.
No, nismo samo otrovani, već i ozračeni. To je tek jedna duga i duboka priča.
Svi su se uplašili nevidljivog V, pritom se nitko ne plaši vrlo vidljivog i prisutnog takozvanog raka. To je, kao, postala sasvim normalna pojava..?! Zapravo je to prava pandemija i traje već desetljećima, no nitko se zbog toga ne uzrujava. Tek uža obitelj, nešto rodbine.. Za to nije pronađen lijek desetljećima?! No za nevidljivog V - gle kakvog li rezultata velikih mozgova (!!) koji misle i govore i propovijedaju ono što im govore da misle i govore i propovijedaju oni koji ih plaćaju.
Tko odlučuje što je normalno, a što nije? I što ako svijet u koji smo rođeni dugo prije našega rođenja već nije bio normalan?
Tko je zadao okvire stvarnosti? Kada?
Tko je izbrisao povijest, pokrao naše pretke? I naša sjećanja?
Tko nas je razbaštinio našeg genetskog naslijeđa?
Tko spaljuje knjige stoljećima i proizvodi laži, čak i u obliku knjiga, kako bi nas se usmjerilo, ukalupilo, zavelo, odvelo..
Nevidljivi hici, koje sam prije spomenula - e oni su krucijalni. Usmjereni su na um, a usmjereni su iz jednog vrlo posebnog mjesta, iz crne kutije. Oni misle da je čovjek tabula rasa i da će se emitiranje iz crne kutije na crnu ploču odviti neometano. No čovjek nosi u sebi suštinu. Mislili su da će nas slomiti i uništiti. No, kako jedna strana izreka kaže, zaboravili su da smo sjeme. Sjeme života.
Pričam ti ovu priču budući da smatram da trebamo jedni druge „zalijevati“ , pomoći si da porastemo i da nastavimo rasti. Da rastemo svaki dan. Da pomažemo drugima u rastu. Da se osobno nadilazimo i nadograđujemo. Da postajemo sve bolje verzije samih sebe. Antropologija pita što je čovjek, a zatim objašnjava: biti čovjek znači postajati čovjekom. Kako je to predivno i koliko smisla ima. Pogotovo u ovo „naše“ doba, kada svjedočimo nasilnoj transformaciji društva, preobrazbi čovjeka u nešto neprirodno, tehničko, mehaničko, bezbojno, bezosjećajno, bezvoljno..
Prvi korak, koji valja učiniti je onaj u umnom prostoru, reprogramirati „svoje“ misli. Prestati izlagati um nevidljivim hicima što djeluju na podsvijest. Njihove su formule pisane za podsvijest. Zato je područje psihologije i sociologije njima važno i zato ulažu u eksperimente nad ljudima i životinjama.. kako bi nam se uvukli što dublje u um.
Naše misli već dugo nisu naše. Ne znamo tko smo, ne znamo o sebi mnogo. Trebaju nam vjerojatno godine da očistimo um od svakojakog smeća kojim nas zatrpavanju, sadržaja kojima nas obmanjuju, informacija kojima nas zasipavaju te nas tako neprimjetno uvjetuju da kreiramo njihov svijet.
Iskoristili su naše sposobnosti i vještine, kreativnosti i moć stvaralaštva kako bi nam usadili svoje ideje, uvjerili nas u mišljenje o nama samima i o drugima i učinili nas da stvaramo svijet za njih, umjesto svijet za nas. Oni ne plaćaju poreze, na njih se zakoni ne primjenjuju, žive na imanjima i posjedima, hrane se pravom i zdravom hranom, ne gledaju u crne kutije niti dopuštaju svojoj djeci da u njih gledaju.
Istovremeno su uništili naše obitelji, naše porodice, naše zajednice.., razjedinili nas. Bratstvo, jedinstvo. Nekada je vrijedilo. Na širokim prostorima. Dalje od poznatih granica.
Granica nema, one su dio iluzije, cijeli je ovaj svijet jedan spektakl, pozornica apsurda o kojoj sam već pisala. Sve je pozornica, sve je iluzija.
Trebamo prodrmati jedni druge. Probuditi jedni druge. Podsjetiti. To je naša odgovornost. Ljepši svijet je moguć. Ako ima dovoljno umova da u njega povjeruje, da se njemu posveti, da napusti ovaj sintetički, umjetni svijet, sa glumcima i filmovima i serijama i igrama, političarima i novinarima. Svi su oni dio pozornice, dio iluzije. Oni su kradljivci vremena, varalice života. Majstori iluzije koji od iluzije profitiraju uvelike pa se jako trude da ju očuvaju i održe. Kula je to od karata koja će se urušiti kad tad. Laž i istina oprečni su pojmovi i osjetiti će ljudi, shvatiti će..
..da je stvarnost izvan crne kutije.
Nismo mali, VELIKI smo. Nismo slabi, JAKI smo. Možemo SVE, a SVE počinje sa stavom i sa idejom. Misao prethodi djelu što slijedi.
To što nam skrivaju povijest, to što nam kradu pažnju te ju usmjeravaju u njima odgovarajućem smjeru, to što nas lome generacijama, oni koji su sebe postavili iznad drugih.. to ne znači da su nas slomili, to ne znači da ćemo se odreći ljudskosti i predati se.
Formula za život je jednostavna, toliko da je to predivno, a sve počinje od svakog pojedinca i sadržaja njegova uma. Um je kao spužva. Ne samo dječji um, nego svačiji.
Etimologija i značenje riječi iznimno su zanimljiva područja i zaista sam zahvalna što sam imala priliku studirati jezik, ući u morfologiju i fonetiku jednog jezika, a zatim primijeniti naučeno i na druge jezike. U engleskom jeziku se lijepo može razlučiti što znači riječ information, ona znači doslovno in formation. Dakle, informacija formira. Što? Stvarnost!
S druge strane, zahvalna sam što sam kao drugi predmet odabrala filozofiju, budući da su kolegiji poput metafizike otključali vrata percepcije te dopustili umu da proširi vidike i zađe u prostranstva, ona unutarnja, beskonačna. Te ukazali na mogućnosti, također beskonačne.
Fizika istražuje ono što je u pokretu, ono promjenjivo, a metafizika istražuje ono što je s one strane fizičkog, ono nepromjenjivo, suštinsko. O suštini nešto malo kasnije.
Nadalje, osobni interes za područje antropologije te mnogobrojna djela koja sam pročitala iz te predivne riznice odvela su me na mnoga daleka putovanja, vremenski i prostorno daleka. Na tim putovanjima uočila sam jedan obrazac koji prepoznajem i danas, u ovome „našemu“ svijetu. Obrazac po kojemu je tzv. bijeli čovjek postavio sebe iznad drugih te uz pomoć, iz današnje perspektive primitivnih alata, prevario, obezvrijedio i pokrao mnoge domorodačke narode, dakle druge ljude koje je postavio ispod sebe.. Povijest se ponavlja.
Današnji alati mnogo su sofisticiraniji, a njihovo djelovanje više ne zahtjeva okolne putove, prodiranje u druge svjetove, otuđenje prostora i kulture. Iako su ponegdje još uvijek stare i primitivne metode u uporabi, nove sofisticirane metode su u razvoju, a razvijaju se najkasnije od drugog svjetskog rata. Ispaljuju na nas svakodnevno i prekomjerno nevidljive hice, čija je putanja direktna, a meta je: UM.
Nije samo um na udaru, tijelo i um čine cjelinu. Um bez tijela i tijelo bez uma, oboje upućuje, na ovaj ili onaj način, na osakaćen život. Valja se pobrinuti za svoje tijelo i za svoj um. Jednako je bit-no čime hranimo naše tijelo i čime hranimo naš um. Njegujemo li se ili se razbolijevamo?
Tek zdrav čovjek može se povezati sa svojom biti i živjeti istinski i ispunjeno. Samo zdravo tijelo može biti djelotvorno, stvaralačko.. samo zdrav um može biti priseban, razborit, kritičan.
Promijeniti valja prehranu kako bi izoštrili naša tupa osjetila. Tijela su nam kontaminirana umjetnim okusima, bojilima, kemijama, otrovima. Stvoriti valja okolnosti u kojima smo u mogućnosti osluhnuti svoje tijelo i pružiti mu nutritivnu njegu koja mu je potrebna kako bi ono bilo zdravo i funkcionalno, neovisno o farmaceutima i njihovim plaćenim propovjednicima, liječnicima. Majka priroda je jedina prava liječnica.
No, nismo samo otrovani, već i ozračeni. To je tek jedna duga i duboka priča.
Svi su se uplašili nevidljivog V, pritom se nitko ne plaši vrlo vidljivog i prisutnog takozvanog raka. To je, kao, postala sasvim normalna pojava..?! Zapravo je to prava pandemija i traje već desetljećima, no nitko se zbog toga ne uzrujava. Tek uža obitelj, nešto rodbine.. Za to nije pronađen lijek desetljećima?! No za nevidljivog V - gle kakvog li rezultata velikih mozgova (!!) koji misle i govore i propovijedaju ono što im govore da misle i govore i propovijedaju oni koji ih plaćaju.
Tko odlučuje što je normalno, a što nije? I što ako svijet u koji smo rođeni dugo prije našega rođenja već nije bio normalan?
Tko je zadao okvire stvarnosti? Kada?
Tko je izbrisao povijest, pokrao naše pretke? I naša sjećanja?
Tko nas je razbaštinio našeg genetskog naslijeđa?
Tko spaljuje knjige stoljećima i proizvodi laži, čak i u obliku knjiga, kako bi nas se usmjerilo, ukalupilo, zavelo, odvelo..
Nevidljivi hici, koje sam prije spomenula - e oni su krucijalni. Usmjereni su na um, a usmjereni su iz jednog vrlo posebnog mjesta, iz crne kutije. Oni misle da je čovjek tabula rasa i da će se emitiranje iz crne kutije na crnu ploču odviti neometano. No čovjek nosi u sebi suštinu. Mislili su da će nas slomiti i uništiti. No, kako jedna strana izreka kaže, zaboravili su da smo sjeme. Sjeme života.
Pričam ti ovu priču budući da smatram da trebamo jedni druge „zalijevati“ , pomoći si da porastemo i da nastavimo rasti. Da rastemo svaki dan. Da pomažemo drugima u rastu. Da se osobno nadilazimo i nadograđujemo. Da postajemo sve bolje verzije samih sebe. Antropologija pita što je čovjek, a zatim objašnjava: biti čovjek znači postajati čovjekom. Kako je to predivno i koliko smisla ima. Pogotovo u ovo „naše“ doba, kada svjedočimo nasilnoj transformaciji društva, preobrazbi čovjeka u nešto neprirodno, tehničko, mehaničko, bezbojno, bezosjećajno, bezvoljno..
Prvi korak, koji valja učiniti je onaj u umnom prostoru, reprogramirati „svoje“ misli. Prestati izlagati um nevidljivim hicima što djeluju na podsvijest. Njihove su formule pisane za podsvijest. Zato je područje psihologije i sociologije njima važno i zato ulažu u eksperimente nad ljudima i životinjama.. kako bi nam se uvukli što dublje u um.
Naše misli već dugo nisu naše. Ne znamo tko smo, ne znamo o sebi mnogo. Trebaju nam vjerojatno godine da očistimo um od svakojakog smeća kojim nas zatrpavanju, sadržaja kojima nas obmanjuju, informacija kojima nas zasipavaju te nas tako neprimjetno uvjetuju da kreiramo njihov svijet.
Iskoristili su naše sposobnosti i vještine, kreativnosti i moć stvaralaštva kako bi nam usadili svoje ideje, uvjerili nas u mišljenje o nama samima i o drugima i učinili nas da stvaramo svijet za njih, umjesto svijet za nas. Oni ne plaćaju poreze, na njih se zakoni ne primjenjuju, žive na imanjima i posjedima, hrane se pravom i zdravom hranom, ne gledaju u crne kutije niti dopuštaju svojoj djeci da u njih gledaju.
Istovremeno su uništili naše obitelji, naše porodice, naše zajednice.., razjedinili nas. Bratstvo, jedinstvo. Nekada je vrijedilo. Na širokim prostorima. Dalje od poznatih granica.
Granica nema, one su dio iluzije, cijeli je ovaj svijet jedan spektakl, pozornica apsurda o kojoj sam već pisala. Sve je pozornica, sve je iluzija.
Trebamo prodrmati jedni druge. Probuditi jedni druge. Podsjetiti. To je naša odgovornost. Ljepši svijet je moguć. Ako ima dovoljno umova da u njega povjeruje, da se njemu posveti, da napusti ovaj sintetički, umjetni svijet, sa glumcima i filmovima i serijama i igrama, političarima i novinarima. Svi su oni dio pozornice, dio iluzije. Oni su kradljivci vremena, varalice života. Majstori iluzije koji od iluzije profitiraju uvelike pa se jako trude da ju očuvaju i održe. Kula je to od karata koja će se urušiti kad tad. Laž i istina oprečni su pojmovi i osjetiti će ljudi, shvatiti će..
..da je stvarnost izvan crne kutije.